Zbor je dobio značajan publicitet i tadašnje novine, nakon općeg osvrta, obraćaju se građanima Zagreba:

"Naše će građanstvo svesrdno pozdraviti ovaj lijepi naum,koji će tada za cijelo i ostvariti. Treba da svi priskočimo u pomoć ovom humanitarnom društvu, koje će unesrećenicima u svako doba pružiti - prvu pomoć"("Novosti" 25. X 1909.).

16. listopad, dan velikog zbora i inauguracije Dobrovoljnog društva za spasavanje, dan je koji slavimo kao dan naše ustanove - Ustanove za hitnu medicinsku pomoć u Zagrebu.

10. prosinac 1909.godine. Zemaljska vlada je vrlo brzo odobrila društvena pravila, pa su već 10. prosinca, uz bučno odobravanje, pročitana na sjednici Privremenog odbora.

21. prosinac 1909. godine. Na ovaj dan konstituiralo se u Zagrebu "Društvo za spasavanje" i time "ustrojila jedna institucija, koja je od dana do dana bivala sve nužnija". Dnevnik "Novosti" donose idući dan detaljni izvještaj sa sjednice.

28. prosinac 1909. godine. Upravno vijeće, koje je izabrano na konstituirajućoj skupštini održalo je sjednicu na kojoj je izabran egzekutivni odbor društva: predsjednik grof Milan Kulmer, podpredsjednik dr. Dragutin vitez Mašek. Tajnik Emilij pl. Laszowski, blagajnik Šandor pl. Aleksander, društveni liječnik dr. Milan Figatner i društveni pravni savjetnik dr. Svetislav Šimunović. Sa sjednice data je obavijest. Nakon konstituiranja "Društva za spasavanje" upravno vijeće počinje intezivnim pripremama ze početak rada. Dr Milan Figatner vježba osoblje, tzv. sanitarne pomoćnike, u pružanju prve pomoći, jer prema pravilima, svrha društva je:...

"pružanje prve pomoći kod nezgoda svake vrstina ulicama i cestama, u tvornicma, javnim zgradama, prigodom velikih svečanostnih ophoda, itd. a na zahtjevu privatnim kućama... naročito kod zamašnih krvarenja, teških opekotina, pokušaja smoubojstva otrovanja, pogibelji ugušivanja i sličnim slučajevima".

Sve djelatnosti na pripremama za početak rada objavljuju se u dnevnom tisku. Redovno se navađaju nova imena dobrotvora i novih članova. Postoje zakladitelji, utemeljitelji, promicatelji, redovni članovi, podupirajući članovi, začasni članovi. Tako "Novosti" objavljuju da je"Dobrovoljnom društvu za spasavanje" pristupio kao zakladnik sa 1000 K Preuzvišeni g. nadbiskup Dr. Josip Posilović; kao promicatelj sa 300 K obitelj pl. Mallin; kao doživotni član sa 100 K ..."Inžinir Njemirovskij darovao je društvu električnu ručnu svjetiljku koja 20 sati gori" itd.

Danima unaprijed najavljuje se dan početka rada. Tako npr. "Novosti" od 30.VII 1910. objavljuju:...

"Dobrovoljno društvo za spasavanje započinje svoje djelovanje danom 1. kolovoza t.g. Sanitarna postaja nalazi se u vatrogasnoj zgradi na Savskoj cesti br. 7. Broj telefona 1000. Upozorujemo slavno općinstvo, kada telefonom traži intervenciju društva, da čim točnije označi način nezgode; ujedno je i neophodno nužno, da onaj, koji pomoć društva dozivlje, označi svoje ime i broj telefona, sa kojeg govori, da se eventualnim zlouporabama na put stane". ("Novosti", 30. srpnja 1910.).

"Društvo za spasavanje u Zagrebu otpočet će svoju djelatnost danom 1. kolovoza o.g. i već sada čine sve potrebne pripreme, naročito se vježba osoblje. Ovih dana bit će uređen i telefonski spoj sa društvenim prostorijama". ("Obzor", 7.srpnja 1910.).

1. kolovoz 1910. Početak rada Društva za spasavanje. Službu obavljaju 4 sanitarna pomoćnika,a upotrebljavaju se dvoja vozila.

Čitajući povijesne zapise može se steći površan dojam da je začetak organizirane službe pružanja prehospitalne medicinske pomoći polučen slučajnim podudaranjem nekoliko povoljnih okolnosti. Tragičan slučaj Katarine Hedrich bio je samo povod a uzroke valja tražiti u povijesnom razvoju, u vremenu i prostoru, u kojem se analogije mnogih događaja mogu držati gotovo zakonitosnim. U Beču je "Rettungsverein" utemeljen još 1881. godine, a podudarna društva već postoje u Budimpešti kao i drugim velikim gradovima Evrope. Zagreb je ispunio "povijesne uvjete". U vrijeme kada se pokazala potreba postojanja organizirane službe prve pomoći izvan bolnice Zagreb je, ne samo obrtnički, već značajan industrijski grad koji ima više od stotinu industrijskih poduzeća. Zagreb ima električnu centralu, vodovod, plinaru, željeznicu; upravo se izgrađuje električni tramvaj. To je doba ubrzanog ekonomskog, političkog i kulturnog razvoja. Ima sveučilište te je ne samo kulturno već i političko središte i glavni gred Hrvatske. Tada ima 80 000 stanovnika, od kojih je 84 posto pismenih.

Zagreb je značajno medicinsko središte. Liječnici prate napredak medicine u svijetu primjenjujući gotovo sve najnovije tekovine dijagnostike i terapije. Djelotvorno se radi na osnivanju medicinskog fakulteta. Razvojem industrije događa se više nezgoda na poslu, a imigracija seoskog stanovništva, neprilagođenog novim uvjetima života, znatno utječe na porast samoubojstava. Pružanje prve pomoći bilo je nedovoljno, a što se pokazalo i prilikom teške željezničke nesreće na Savskoj cesti krajem 1908. godine - preko puta nogometnog igrališta.

Dr. Miroslav Čačković (1862 - 1930) profesor kirurgije, jedan od pokretača i osnivača "Društva za spasavanje" i njegov nadzorni liječnik od 1918. do 1929, u "Liječničkom vjesniku" od 15. rujna 1910. godine opisuje u pojedinostima ustrojstvo, smještaj i opremljenost Društva za spasavanje.